Svakodnevno smo svjedoci unistavanja flore i faune raznim metodama, neke rijeke imaju vec odavno alarmantno stanje!
Ribolovacka drustva, opstinske inspekcije, inspekcije za zastitu zivotne sredine i vodoprivrede ne preduzimaju skoro pa nista..


O svakojakim fabrikama i preduzecima nema potrebe ni da pisem jer godinama unazad ispustaju svoj otpad u rijeke i tako truju sve sto je zivo, naravno i ljude!
Sve se svodi na onu staru, ma ajde pusti ga nas je covjek, nek radi, od njega zavisi stotine porodica itd..
Ovakvo razmisljanje je zasnovano na ne poznavanju nekih osnovnih teza ekologije.
Upravo u ovom clanku cu vam pojasniti o cemu se tacno radi.
Necu da se bavim firmama jer je to ispricana prica, osvrnucu se na svakodnevnicu koju gledamo, a nismo ni svjesni sta nam donosi.
Eksploatacija sljunka i vadjenje pijeska iz rijeka ne izgleda tako kobno, ali..
Osim sto na izgled samo muti vodu, ono nam unistava mnogo toga, a nismo svjesni svoje ne svijesti.
Krenut cu redom jer me mnogo potresa ova tema, ali trudit cu se da ostanem pribran i ne napljujem javno mnoga drzavna ministarstva koja uzimaju pare i sakom i kapom, odnosno kradu nam zivot!
Detaljnom analizom kanala dosao sam do zakljucka da je upravo drzava krivac za sve ono sto nam se desava!
Politika me ne zanima, ali me itekako zanimaju imbecili koji su na funkcijama sa znanjem ravnim nuli.
Imamo dosta strucnjaka, ali oni ne mogu doci do izrazaja jer se nakotilo dosta onih sa diplomama preko noci, kojima je bitan novac, a ko jebe buducnost i sta ce biti kad on rikne.
Nigdje u svijetu, tj. u savremenoj i stabilnoj drzavi nisam vidio da se iz rijeka eksploatisu materijali ili jos gore ispustaju razne materije, a niti ispira izvadjeni pijesak i sljunak..
Mislim da ce vam biti mnogo jasnije kad procitate nastavak clanka..
Dozvola za eksploataciju pijeska se jako tesko dobija iz razloga sto je to veoma unosan posao, do duse na prvi pogled je jadan, ali silno grijesite jer cu ovaj zakljucak podkrijepiti dokazima!
Kad se dogovorite i kanete koji evro u odredjeni dzep dobicete dozvolu, riknucete pare za mehanizacije koja nije jeftina, ako nemate pare, podicete kredit i krenuti sa radom.
Svake godine cete obnavljati svoju koncesiju, odnosno dozvolu i raditi kako znate i umijete.
Mnogi ostanu bez dozvole iz razloga sto umjesto npr. 20 000 kubika mjesecno, izvade po 200 000 kubika, a plate dazbine na prvu cifru.
Medjutim ovo je rijetkost jer se sve rijesi sa kovertom i ukusnim ruckom!
Ako pak dodje do kaznjavanja, ne pada im tesko zbog toga sto sud uglavnom izrice novcane kazne.
Za pravna lica, tj. za privredni prestup kazne su od 1 pa do 5 000 evra, dok za fizicka lica kazne iznose od 100 do 400 evra sto nije problem platiti kad je zarada enormna.
Dakle, tacna je posalica da je posao sa sljunkom unosniji od prodaje droge jer vas niko ne kontrolise, s obzirom na to da nadleznom ministarstvu i pratecim sluzbama sami prijavljujete kolicinu izvadjenog materijala i pausalno placate porez sa ostalim dazbinama.
U Ministarstvu za poljoprivredu, vodoprivredu i sumarstvo potvrdjeno mi je da niko ne kontrolise kolicine izvadjenog pijeska, vec da se naknade placaju pausalno, na osnovu kolicine koju prijavljuje vlasnik sljunkare.
Vadjenje materijala iz rijeke, kako sam informisan iz prve ruke nije u nadleznosti ni jedne od opstinskih inspekcija, pa ni one za zastitu zivotne sredine.
Opstina se mora obratiti republickim organima i ministarstvima, da preko svojih inspekcija, a pre svega vodoprivredne, preduzme nesto, o svemu ovom me je upoznao inspektor za zastitu zivotne sredine na drzavnom nivou kome necu otkrivati ime da nebi bio izvrsen pritisak na istog.
Predstavnici organizacija i udruzenja za zastitu zivotne sredine sa pravom tvrde da je prodaja sljunka unosnija od trgovine narkoticima, tj. drogom.
U mnogim zabacenim dokumentima se navodi da se bagerovanje pjeska vrsi van polja za koja su izdate dozvole, da se na mnogim lokalitetima eksploatacija obavlja nelegalno, sto je dovelo do poremecaja vodnog rezima, ostecenje obala i degradacije zemljista u priobalju, a dokaz su ceste poplave i iznenadna izlijevanja rijeka iz korita koje sa sobom nose razne otpadke, pesticide i otrove trujuci sve zivo, a samim tim pricinjavajuci veliku stetu izvan korita.
Posebna opasnost jesu rijeke i jezera te druge ne oznacene lokacije gde se izvode gradjevinski radovi ili kopa pijesak gradevinskim masinama.
Na takvim mjestima obala je nesigurna i podlozna odronima, a voda je neravnomjerne dubine, tako da postoje pjeskoviti plicaci, ali i veoma duboki virovi nastali kopanjem.
Ukoliko su ovakva mjesta neobiljezena, sto je naj cesci slucaj, za kupace i ribolovce postoji veoma velika opasnost od utapanja za koje niko ne snosi odgovornost.
Strma i neravnomjerna (trosna) obala predstavlja ozbiljnu opasnost za ribolovce i kupace, a narocito za djecu.
Usled neopreznog hodanja po ovakvoj obali, moze doci do urusavanja ili klizanja, tako da se prolaznik ili kupac zacas mogu naci u dubokoj vodi.
Obicno pod okriljem noci natovareni sleperi i kamioni sa pjeskom i sljunkom odlaze unistavajuci i puteve koje je neko platio krvavo zaradjenim novcem.
Odbornici iz nekoliko sela u parlamentu su cvrsto naumili da organizuju potpisivanje peticije protiv divljih bagerista. Peticije ce proslijediti javnim preduzecima i na druge relevantne adrese kako bi se sprijecilo dalje unistavanje privatne i drustvene imovine, ali sta sa onima koji imaju dozvole?
Zbog nekontrolisanog vadjenja pjeska i sljunka iz rijecnog korita napadnuta rijeka sve vise tone, a nivo konstantno opada.
Zato mnogi bunari presusuju, a usjevi slabije napreduju jer bez vode nema ni zivota!
U namjeri da ostvare enormne zarade, unistavaju obalu, nasipe, a cak kopaju i pored mostova..
Zarada na iskopavanju pijeska i sljunka je inace izuzetna.
Ar zemlje na pogodnim i napustenim lokacijama kosta od 15 do 20 evra sto znaci da se hektar moze pazariti za 2.000 evra.
Sa druge strane kubik zemlje sa njiva se prodaje za 3, sljunka za 4-5, a pijeska i do 10 evra.
Racunica je prosta, ako se kopa i do deset i vise metara u dubinu sa samo jednog hektara je zarada minimum 100.000 evra.
Ovo je racunica za kupljeno zemljiste, a zamislite zarade onih koji samo izvade dozvolu i kopaju bez milosti po rijekama!
Slicno je i sa preradom drveta, otvoris firmu, sjeces svu drzavnu i privatnu sumu, a ovamo kukas i vadis se na to kako ti dajes redovne plate i hranis mnogo porodica te ti se trebaju dati jos vece povlastice.
Ljubi ih majka sto su humani.
Ja licno nisam protiv kopanja, ali to mora da se cini planski, jer ovako radi ko kad i sta hoce i koliko hoce.
Moraju da se odrede druge lokacije i da se ti bageri maknu sa vode!
Rijeke su u ljetnjem periodu vise mutne nego bistre kakve bi trebale biti, a mnogi ribolovci se bune sa pravom jer svoje dozvole posteno plate, a ne mogu da izadju na vodu!
Kad i uspiju izaci, riba u vecini slucajeva ne radi jer je njen rezim poremecen neprirodnim mucenjem pa tako ostaju bez ulova.
Nije nam strano ni u kucama vidjeti izrazito smedju vodu sto je uzrok mucenja lokacija sa kojim se snadbijeva vodovod!
Ovdje nije samo riba u pitanju nego i zdravlje ljudi, i pitamo se koliko je zdrava riba iz ovakvih rijeka i koliko je zdravo voce i povrce zalijevano vodom iz ovih rijeka.
Podzemne vode su izvor zivota za razvijanje intenzivne poljoprivrede, a one ako se smanje ili nedaj boze nestanu tek onda cemo biti svjesni problema!
Ovakvim ne kontrolisanim vadjenjem materijala unistava se riblja ikra, razaraju riblja plodista, prirodna mrijestilista, unistava se i sprecava razmnozavanje prirodne hrane ribe te drugih organizama itd.. Problem nastaje i sto zbunjena riba ulazi u zaostale rupe gdje ostaje zarobljena i ugine.
Na mnogim mjestima ne moze, ne samo da se peca, vec ni da se pridje rijeci.
Drugacije bi bilo da se te povrsine zatrpavaju prije nego dospije smece u njih ili planski pretvaraju u ribnjake koji ce se isto tako dati nekome pod koncesiju, a isti ce placati sve drzavne dazbine i tako stvarati dodatni profit sebi i drzavi.
Ovako se samo razara staro korito rijeke i menja njen tok, a svaki ribolovac zna koliko znaci staro korito za ribe.
Oni koji se svakodnevno srecu sa unakazenom obalom jesu upravo ribolovci.
Kao strastveni zaljubljenici u rijeku, njena prirodna bogatstva i ljepote razocarani su unistavanjem necega sto priroda stvara milionima godina, pa zar to nije zabrinjavajuce.
Curenje raznih ulja iz masinerija dodatno truje vodu i zivot u njoj.
Svakodnevno nicu divlje deponije na kojima se odlaze smece iz domacinstava i klanicki konfiskati velikog broja klanica koji su kancerogeni, kao i da se u samu rijeku neprestano slivaju fekalne i industrijske vode.
Ekolozi isticu da je riblji fond prepolovljen u svim rijekama, a u nekim na granici katastrofe.
Krajnje je vrijeme da se tome stane u kraj.
Pretjerana eksploatacija pijeska i sljunka sa ekoloskog gledista ravna je katastrofi.
Ne samo da se unistava sve navedeno, vec se kopanjem podizu i razne hemijski toksicne materije koje ako ne ubiju ili otruju ribu, onda je tjeraju i vremenom se riba povlaci iz te rijeke.
Stalno mucenje i podizanje raznih cestica prouzrokuje unistavanje svega zivog.
Kada se digne mali sloj on podize i hranu za ribe, ali kad se predje granica od 20 i vise centimetara dolazi se do toksicnih - otrovnih materija!
Takve materije se jako brzo sire vodom, a riba ih itekako osjeti..
Ako je to trenutno, riba ce se par puta sklanjati uz kraj ili u glavni tok, odnosno gdje prolazi manji broj tih cestica, ali ako se s tim nastavi i konstantno kopa svaki dan, tad riba krece da napusta svoje dugogodisnje staniste jer tu nemoze da opstane.
Nije problem samo trovanje ribe, jos gore je sto ona nema mogucnost razmnozavanja tj. mrijesta.
U ovakvim vodama riba je skoro pa nikako zainteresovana za hranjenje jer je nesigurna.
Zato su i ulovi slabi, a riba je tu, medjutim ona nece da se hrani.
Ovakva voda treba dugi niz godina da obnovi svoje prirodno godinama stvarano korito i dno.
Izrovano dno bez zivota ne treba nikome pa ni ribama, jer iste ne zive od sljunka vec od cestica i zivih bica koje se godinama razmnozavaju na netaknutom prirodnom dnu.
Svi se pravdaju kako nema resenja, ima itekako samo oni ne zele da dodje do njega jer jedna koverta rijesi sve probleme.
Na rijeci Bosni u okolini Doboja ribocuvar mi je u par navrata pricao kako je vodio bitku sa bageristama i vlasnicima sljunkara sto legalnih, sto divljih.
Policija i inspekcija nece niti da izadje na lice mjesta.
Jednom su se pojavili, ali na ocigled mnogih ribolovaca gazda ih je pozvao na neko mirnije mjesto da porazgovaraju.
Sta se tamo desilo niko ne zna, ali se "pretpostavlja" jer su radovi nastavljeni, a mnogi ribolovci ismijani.
Mnoge betonare nicu svaki dan, a naj vise im odgovaraju lokacije pored rijeke, zasto?
Imaju besplatno napajanje vodom koju koriste za proizvodnju betona, pranje masina i alata, a takodje i za ispiranje sljunka i pjeska.
Sva ta prljava i zatrovana voda naravno ide preko ispusta nazad u rijeku!
Ma koga briga za to, bitno je za kratko vrijeme uzeti lovu, a ko jebe sutra.
Nije ovo samo problem u BiH, sve susjedne drzave imaju slican problemcic.
Nema rjesenja, ko jebe dzabaljebarose koji samo bulje u plovak jer ribolovce smatraju neradnicima koji trose dane na vodi za badava i nista drugo ne rade osim sto pecaju.
E' nazalost ima rjesenja i to kako ga ima, samo polako!
Slucaj u Srbiji, tacnije Juzna Morava je odavno promijenila svoj tok.
Reljef na objema obalama morave nije vise isti.
Hektari njiva i livada nestali su pod naletima rovokopaca, utovarnih lopata, bagera.
Rijecno korito se izmjestilo, vodostaj pao za desetak metara, bunari su presusili, topoljaci i vrbaci davna su proslost ovog kraja. Poplave su sve ucestalije.
U Moravi, nekad punoj ribe, ostali su samo poneki som i saran lutalice koji se hrane otpacima sa mnogobrojnih deponija na obali, ali i oni veoma brzo uginu.
Ovo je samo jedan dokaz da i nas sve to sleduje jer se zatire cjelokupna flora i fauna.
Ali, najveca tragedija je u tome što biljni i zivotinjski svijet nikada vise nece biti onakav kakav je bio i kakav smo naslijedili od svojih predaka, a racun cemo polagati svojim potomcima.
Bistro u mutnom moje kolege.
autor: Ostojic Boris
za: ribolovacki.blogspot.com