Došlo vrijeme da si uzmem malo slobodnog vremena i naravno da odmor provedem u ribolovu. Zima je bila duga i jaka, ali došlo je vrijeme da se polako i led otopi, poslije par poziva i nekoliko poruka došla je odluka, ova kampanja će biti jezero Zajarki kod Zagreba..


1. dan:
Došao je i taj dan 20.02.2011 (nedelja), a ja i moj stari u nedelju ujutro pakujemo stvari u kola i pravac Zagreb.
Posle sat vožnje stižemo na jezero temperatura, zraka 9°C sunce, a najavljena kiša.
U kućici kupujemo karte a onda odabir pozicije, okrenem broj prijatelja Ive (lokalni čovjek), jezero je bilo slobodno nije bilo neke gužve kako zna biti (ljeti), odlučujemo se za mjesto Plaža do otoka, imamo nekih 80-90m, sam sebi kažem super barem nećemo trebati da guslimo (bacamo) daleko.
Ja zauzimam lijevu stranu dok se stari smjestio na desnu.
Svaki smještamo i pripremamo svoju taktiku, markiramo, hranimo i naravno zabacujemo, ubrzo dolaze i neki domaćini te nam razlažu kako su neki dan baš tu rasturili ribu.
A mi naravno dobivamo još više volje.
Mjesta su odabrana, jedan sistem smještam odma iza spruda na nekih 5m dubine, drugi ide na metar od otoka na samu špicu a treći štap zabacujem pored ostrva na nekih 100 –110m pored nekog granja.
Odma zatim se bacamo na sklapanje šatora i ostalih potrebnih stvari.
Ubrzo pada mračak a mi u isčekivanju griza polako tonemo u san a oko 2 sata ujutro me budi signalizator tri puta bip, bip bip ali ništa svinger se vraća na svoje mesto i sve miruje..

2.dan:
Ujutro se budimo oko 7 sati uz jak sjeverac i snijeg koji je pao ujutro.
Lagano dohranimo pozicije i naravno KAVICA.
Broli smo morali malo pomjeriti tako da nam vjetar ne nanosi snijeg u šator.
Cijelo jutro je prošlo mirno sem toga da se labud jednom zapleo starom u strunu.
Tamo oko 12 sati kažem, ma odo bacit koju raketu, poslje treće rakete svinger se lagano podigo a fox se nježno javio – odma kontra, ali već poslije prvog bijega krupne ribe, ona završava u granju.
Vratim štap na svoje mjesto otvorim rolu u nadi da če riba možda izaći, a dok isčekujem reakciju ribe, spremim novi leadcore i novi sistem, ponovo pokušam spasiti ali ne ide, kod pokušaja kidanja sistem se oslobodi granja, isprobam udicu, još uvijek je oštra.
Ipak mijenjam sistem, stavljam inline, kažu da je bolji za granje.
Vraćam štap na poziciju.
Dohranjujem sa još pet raketa po štapu.
Tako dočekamo i drugu noć, u priči sa starim kažem možda će biti noć malo aktivnija nego prošla.
3.dan:
Noć je prošla mirno, samo vjetar nije stao nego je sve više pojačavao, slušamo prognozu koja kaže da dolazi anticiklon, temperatura koja je pala već prve noći na -2 nije se dizala ni preko dana.
Polako se podsjećam svojih pomisli (riba zna da radi ko luda ili možda ni griza) pre nego smo pošli u ribolov, ali nema veze samo da hoće vjetar stati, da mogu barem malo da budem vani.
Tamo oko tri sata posljepodne vjetar polako nestaje, a mi da iskoristimo pauzu vjetra odma za spodove i plasiramo još koju raketu na hranilišta.
Nakoh hranjenja ribe red je da i mi malo nahranimo želudac (malo kobasice domaće iz moje produkcije). Misao mi nije dala mira, zato vadim štap koji je zabačen odma iza spruda, menjam špulu na roli (0,27+ špaga) stavljam olovo 125g – i pravim mali snjegović 10mm.
Sa ovim štapom sam izašao preko onog što je bio zabačen pored ostrva, samo ovog zabacujem malo preko 120m.
Poslije sata čekanja svinger naglo pada, ja mu kontram u tvrdo, ovaj put je riba krenula na otvoreno.
Malo ga poforsiram da ga maknem od granja i u tom uspijevam, posle ipak postajem nežniji i u sak ulazi prelijepi zlatni ljuskaš ..
Poslje fotografisanja vraćam ribu nazad, a isto tako i sistem zabacujem nazad na poziciju.
Već se polako počela spuštati noć.
Vrijeme se opet vraća u prvobitno stanje, vjetar ne staje do ponoći.
Noć donosi još koji stepen nižu temperaturu, a ionako je hladno.

4.dan:
Ko i svako jutro prezabacimo sisteme malo dohranimo i naravno Kavica.
Taj dan smo pored jakog sjeverca imali još koji sat ili dva čak i sunca.
Jutro prolazi mirno i tako sve do posljepodne kad smo opet odlučili malo dohraniti, dok sam dohranjivao poziciju do otoka svinger najdaljeg štapa kreće lagano gore, a tu je i čaroban zvuk koji ga prati – odma kontra, riba je gore, odreagujem jednako ko i kod drugog griza i riba se ponaša potpuno jednako, malo aktivnija je bila pod obalom, ali na kraju ga uspjevam usačiti.
Ovaj put bucmasti malo svjetliji srebreni ljuskaš. Foto i natrag.
Do noći se nije dešavalo ništa bitnije.
Kako je dolazila noć i temperatura se naglo menjala ali, već oko devet sati je bilo -5°C, i tako smo polako tonuli u san.
Opet me trgnu iz sna zvuk indikatora – ja brzo vani i nakon kontre vidim da se labud zapleo, srećom, odmah se izvukao.
Vraćam sistem na mjesto pod otok, ali nikako da zategnem strunu, vadim van, nema olova, hmm. to mi se ponovi još jedamput tek treći put skontam da se čuje zvuk fiiuuu – led nemoguće, jezero je počelo da smrzava, ostavim sve tako i legnem da spavam.
5. dan:
Jezero je pocelo da ledi
Jutro sa -9°C, jezero je totalno pod ledom i  to izuzetno debelim slojem na nekim mjestima.
Polako se počnemo spremati, nema nam druge, prvo sklonimo kamp i na kraju štapove.
Jedan sistem sam na žalost morao da odkinem, a druga dva uz velike muke sam uspio da izvadim kroz led.
Sad nas je čekao još samo put kući.

Biiiistro i nek vam strune budu uvijek zategnute..
Za: ribolovacki.blogspot.com
Autor: Žika

Ribolovacke priče, pošalji nam i ti svoju..