Kao i većina savremenih ribolovaca svakodnevno usavrsavam svoje znanje i trudim se da dobro zapamtim sta mi iskusnije kolege kazu. Evo jedan od dokaza da vrijedi poslusati iskusne.. Kako, kad, gdje, na sta?..


Sa samo 8 godina upecao sam prvog sarana, a i prije toga isao sam uz djeda na razna jezera i lovio fine primjerke, kralja ciprinida, to jest borbenog šarana.
Prije 2-3 godine nisam tako dobro poznavao šaranski svijet, pa osnovni mamac mi je bio kukuruz sa aromom meda (a nonstop sam pecao na jezeru na kojem je kukuruz već omrzo šaranima).
Ja i moji prvi koraci sa djedom
Obožavam da pecam na jezerima ali ni rijeke necu da odbacim jer sam na riječici pokraj moje kuce odrastao i hvatao prve klenčiće.
Danas sam odlucio sa vama podijeliti jedan svoj dozivljaj uhvativši kapitalnog šarana na gomjeničkom jezeru u Tesliću.
Prvo da vam napomenem, ovo jezero je siromasno ribom, ribokradice svakodnevno odradjuju svoje, a tokom proteklih godina i nesrecnog rata ono je postalo obicna rupaca sa vodom bez zivog svijeta pa niko i ne lovi na njemu osim nas par zaljubljenika koji smo od malena tu pecali pa se valjda nadamo da ima neke ribe.
Sitne ribe ima ponesto, ali sarana preko 5 kg je rijetko ko upecao pa sve takve racunamo kao kapitalne, nadajuci se da ce nam brzo porasti pa da imamo i mi pokojeg od 10-ak i vise.
Nekada je bilo, ali danasnja situacija je takva kakva jest, ma bice bolje..
Bilo je to ovako: kao i svakog vikenda išao sam na gomjeničko jezero, neznajući da ce to jutro odnosno taj dan tako početi i završiti.
Na jezero sam došao sa tetkom Ljubišom Kuprešakom, koji je morao da bude na poslu u 5 h.
Meni je to odgovaralo, nisam trebao vise da ranim jer je bio deseti mjesec i pecalo se tek od 7 h.
Onako po maglovitom mraku prišao sam sa druge strane jezera i nabacao na željeno mjesto oko 100 g. Kukuruza koji sam spremio po receptu na nagovor svog izuzetno dobrog prijatelja i ribolovca Ostojić Borisa, Vratio sam se, i počeo da pripremam štapove, i da se sto bi rekli raskomotim.
Konačno, poceli su dolaziti i drugi „Ribolovci“, pozdravio sam se sa njima i ostao da sjedim na svojoj udobnoj stolici očekivajući svaki trenutak udarac.
Međutim ni meni a ni drugim ribolovcima izjutra ništa nije uzelo.
Pošto sam jako radoznao, prošetao sam malo pokraj obale da vidim kako to „profesionalci“ rade,hehee..
Nakon što sam malo razgledao, vratio sam se na mjesto i o počeo da smišljam i da se pripremam za spektakl.
U međuvremenu stigao je još jedan ribar, mislim da ga znate, čuveni, neumorljivi DR. ZIGY.
Stao je baš pokraj mene, i ljubopitkivo pričao samnom šta? Kako? I gdje da uhvati šarana?
Nisam htjeo da ga muljam i da krijem nešto, jer i nisam imao sta da krijem hehee, već sam mu ispričao sve tajne i objasnio sta? Kako? i da ovde nije bas tako jednostavno upecati ribu, barem sarana preko 5 kg. Ako ih uopste vise i ima!?
Polako se blizio zalazak sunca, i tako pričajući za DR. Zigy-jem, odjednom je poceo da muca i pokazuje na moje štapove ( i da zaboravio sam da kazem da sam stapove drzao na nosačima, slično onako što se koriste za lov soma, samo bez signalizatora).
Dr. Zigi ima ponekad mane u govoru, a pogotovo kad se uzbudi, aono sto je vidio tad uzbudilo ga je.
Jedan štap samo što nije zaplivao u jezero, naglo sam skočio i zgrabio štap, dao kontru i osjetio da imam nesto.
Odmah nisam mogao da procjenim težinu ribe, mislio sam da je amur jer je prema meni u početku išla kao malte ne „ribić“.
Kada je bio na sredini jezera, počeo je snažno da se otima i pokušao da se dočepa trske, trave ili neke grane i da se oslobodi udice.
Međutim uspio sam da se izborim i saran se nasao na obali!
Vaga je tačno pokazala 6,500 kg na moje zaprepastenje, ali i srecu, mada i ljubomoru drugih kolega.
Taj dan se nisam nadao da ću uloviti ribu jer je dosta ribe uhvaćeno tokom proteklih dana i tokom noćnog krivolova, a tako je godinama unazad.
Kolega Boris Ostojic sa osmicom
Mjesto na kom sam prihranjivao gotovo cijelo ljeto, donjelo mi je rekordnu ribu sa tog jezera, sve dok nije došao moj prijatelj, kolega Ostojić Boris, oborivši rekord na fantasticnih 8,800 kg. sto je bio sok za neke ljude koji nisu vjerovali da takva riba uopste postoji u nasem siromasnom jezercetu.
Rekordnu ribu je ulovio za samo 3 dana koliko je imao vremena dok ne krene nazad za njemačku gdje i zivi, ali na zalost sve njegove savjete i mnoge tajne cake koje mi je otkrio uvjerivsi se sa mojim saranom od 6,5kg, a on potvrdivsi sa rekordom od 8,8kg ne mogu da vam otkrijem sad, već ću o tome sledeći put ili ko zna možda samo zadrzim za sebe jer takve savjete rijetko ko zeli podijeliti sa masom!? (Salim se).
Ovaj blog je drugaciji i ljudi koji se brinu o njemu su drugaciji, a drago mi je sto sam u svemu tome i sto imam cast da se i moje slike i tekstovi nadju na njemu jer je za vrlo kratko vrijeme postao jedan od naj posjecenijih mjesta na internetu, bar sto se tice ribolova..
Dosta toga je i receno u prirodni mamci za sarana i amura, bar sto se tice pripreme zitarica i zrnjevlja za sarana, ali prave stvari na blogu tek slijede pa ga posjecujte svakodnevno..
BISTRO!!!
By: Đorđe DOX Jović

Posalji nam i ti svoju zanimljivu ribolovacku pricu