U ovom sveopćem šaranaškom ludilu, koje je posljednjih godina naširoko zahvatilo i naše krajeve, mnogi se udičari ponekad s punim pravom pitaju zbog čega riječni ribolov šarana nije niti otprilike toliko popularan  koliko bi mogao biti..

Imamo vrlo lijepih rijeka bogatih ovim simpatičnim ribama, a na njima ih naši ribiči vrlo rijetko love. I dok su na našim najpopularnijim jezerima već uobičajeni «stalni redovi» za najbolja mjesta, naše su rijeke i dalje više-manje prazne…
Ako se malo bolje zamislite, i pokušate usporediti ova dva naoko vrlo slična načina ribolova, vrlo brzo ćete doći do odgovora. Ribolov na većini naših popularnih jezera danas je vrlo jednostavan. 
Autom uglavnom možete do vode. 
Mjesta i najbolje pozicije na njima, danas već skoro znadu svi. 
Treba samo napraviti ili nabaviti dobar mamac, i loviti, i uspjeh neće izostati.
Na rijeci to ipak nije tako jednostavno. 
Najbolja je mjesta često malo teže naći, a kad ih i pronađete, shvatite kako baš i nisu uvijek tako pristupačna i gostoljubiva. 
Zbog toga ponekad prije ribolova morate biti spremni i po nekoliko sati nositi stvari, voziti se čamcem, prihranjivati mjesto, te brinuti o čitavom nizu problema koji prilikom ribolova šarana na jezerima uopće ne postoje, a na to budimo iskreni mnogi od nas još uvijek nisu spremni. 
Drugi i još veći problem je poznavanje riječnih hirova. 
Jedan od najzagonetnijih je vodostaj. On je na mnogim našim rijekama često baš ona  neugodna i nepredvidiva činjenica koja ribolovce najviše odbija, a nekad i dovodi do ludila.
Ozbiljan ribolov na rijeci teško je zamisliti bez čamca
 
Varijacije vodostaja
Zamislite situaciju. Pomno isplanirate godišnji u kolovozu, uobičajeno najtoplijem dijelu godine kad su gotovo uvijek i vodostaji najniži, međutim, dolazak jake ciklone sa zapada i samo tri dana jake kiše je i više nego dovoljno da svi vaši ribolovni planovi padnu u vodu. 
Porast vodostaja od samo pola metra na više, na mnogim će mjestima u potpunosti izmijeniti jačinu i smjer vodenih strujanja, pa tako i cijelu situaciju na vodi. 
Riječne se struje na mjestima gdje se inače najbolje lovi tada znatno pojačaju, voda nosi razno smeće, koje vam zapinje o najlon, najlon gura olovo sa sistemom, pa udica tada obično zapinje o «škrilje» i kamenje na dnu, tupi se, petlja i tako vaš sistem na dnu rijeke prestaje biti učinkovit.
Tjedan dana hranjenja nepovratno odlazi u propast, a ribolov propada. Često sam bio u situaciji da su šarani oko mene skakali i hranili se, međutim, ja ih zbog previsokog vodostaja rijeke jednostavno fizički nisam mogao loviti…
Drugom priliko ste našli šarane na određenoj lokaciji, i dobro ih nahranili. 
Drugi dan je rijeka pala za više od pola metra, struja koja je još jučer na tom mjestu bila jaka, naglo je oslabila, pa voda jedva teče. 
Odlično, pomislili bi mnogi, lakše će se loviti. Da, ali sa strujom su otišli i šarani, i mada ih je još jučer tu bilo najmanje dvadesetak dobrih, danas nema niti jednog???
Ovaj je šaran ulovljen za obraz - riba se očito igrala s mamcem
Kako sam po prirodi vrlo tvrdoglava osoba, koja vrlo rijetko odustaje od svog nauma, u nekoliko sam prigoda zbog toga skoro i stradao. 
Naime, rijeka Kupa koja teče pored  moje kuće prilično je bujična, a katkad i hirovita. I ako nekoliko dana u Gorskom Kotaru pada kiša, za očekivati je da će ubrzo nakon toga naglo skočiti vodostaj. Ipak, kad god bi kum i ja naumili u ribolov, nikad se nismo tako olako dali smesti samim vremenom, što nam baš nekad i nije bilo pametno. Tako smo jednom prilikom i pored kišnog razdoblja, usprkos nepovoljnoj prognozi i očekivanom nadolazećem vodenom valu odlučili krenuti na cijelu noć u ribolov. 
Mjesto na kojem smo cijeli tjedan prihranjivali i prethodno lovili bilo je oko dvadesetak kilometara nizvodno od grada, pa nas je hrabrila činjenica što rijeka u gradu, u trenutku našeg polaska, još nije počela rasti. Nadali smo se kako možda niti neće. 
Međutim, želje ribiča vrlo rijetko mogu utjecati na vrijeme i prirodne zakone. Tako je nas te noći veliki vodeni val  visok preko metra skoro uhvatio «na spavanju». 
U drugom dijelu noći (negdje pred samo jutro) su nam se zamalo potopili senzori, a štapove skoro odnijela voda. Iste smo noći, samo malo kasnije, uz samu obalu pred samo svitanje lovili podmetač i stvari koje je voda ponijela nizvodno, a koje smo pukom nepažnjom ostavili blizu obale. 
Još je veći problem nastao u starom nasukanom hrastovom čamcu koji se podizanjem vode do vrha njome napunio i potopio. Tako to u ribolovu često biva, kad vam jednom stvari krenu loše, treba se opustiti i uživati, a kad se na pomolu pojavi opasnost, najbolje se pokupiti kući.
Tko se je barem jedanput suočio sa snagom velike vode, i bar na tren osjetio mogućnost da ostavi «gaće na štapu», ili imao priliku bježati pred vodenom bujicom, kladim se kako će to iskustvo pamtiti doživotno.
Rijeka Kupa i veliki vodostaj u jesen

Vodostaji kad šarani ne grizu
Svatko tko je ikad lovio na rijeci vrlo vjerojatno zna, ili je nekad možda čuo, za riječna pravila. Postoji vrijeme kad ribe grizu bolje, i kada grizu slabije. 
U pravilu ona su umnogome ovisna o vodostaju. Što je vodostaj postojaniji ona su slabije izražena, i na neki način periodi bez velikih vodenih kolebanja su baš oni, najbolji za ribolov.
Ipak da baš sve nije uvijek tako potvrđuje i jedna iznimka. 
Već i blagi porast vode nakon dugotrajne suše može biti odličan podražaj šaranima da se počnu pojačano hraniti, naročito u ranu jesen. 
Rijeka tada ispire obale i nosi razno smeće, a sa smećem i različitu hranu za šarane.
Nagli porast i pad rijetko pružaju dobre uvijete. 
Kod naglog porasta vode riba se sklanja pred bujicom i prilazi obali, dok kod naglog pada obično bježi prema sredini i dubljim dijelovima rijeke. 
Uvijek me je zanimalo što rade šarani za vrijeme poplava. 
U početku podizanja voda često sam ih znao vidjeti kako se skupljaju nad najdubljim dijelovima «jama». Tada bi samo skakali i pripremali se za juriš na sveže poplavljene terene ili kako smo mi to zvali «na pašu». Tada ih se također može vidjeti iza većih prirodnih zapreka, gdje ih ponekad samo odaje poneka leđna peraja, neki manji skok , ili ponekad možda samo dio leđa u zraku.
Od ponoci do jutra je voda narasla preko metar i po

Svako mjesto ima svoj vodostaj
Možda će vam se ovaj podnaslov činiti malo čudnim, ali vjerujte rijeka doista ima svoja pravila. Mijenjanje nivoa rijeke za svakih pola metra rijeke u potpuno može promijeniti pravce i jačinu riječnih struja. 
Metar viši vodostaj može ponekad vrlo jaku struju nekog mjesta pretvoriti u gotovo stajaću vodu, ili u stvoriti povratnu kružnu struju na njemu, karakterističnu za velike i duboke riječne zavoje. Kada u jesen voda naglo raste, obično se i naglo ohladi. Takve su situacije za šarane šok, i vrlo rijetko ćete ih negdje naći da se intenzivno hrane. 
Međutim, nekoliko jačih ljetnih kiša, nakon uzavrelog srpnja i lagano hlađenje vode, može biti dobar signal ribi da se počne pojačano hraniti. 
I netom nakon kratkog ljetnog porasta i pada vode obično nastupaju najbolji trenuci za ribolov.
Poznavanje i predviđanje vodostaja na nekom određenom mjestu za nas ribiče je zapravo najteži zadatak. 
Da bi neko mjesto dobro savladali treba znati kako ono izgleda kad je voda niska, malo viša, umjerena i visoka. Da bi to u potpunosti saznali potrebno je na njega što češće dolaziti po različitim vodostajima i pamtiti ih. Jedan od trikova koji sam koristio kako bi što bolje mogao odrediti vodostaj na mjestu nizvodno od Karlovca, naučio sam od svog kuma Denisa. 
Naime na obali ispod moje kuće nalazio se jedan kamen koji je označavao optimalan vodostaj našeg nizvodnog mjesta u Rečici, gdje smo obično čitavo ljeto lovili. 
Kad bi on bio potopljen, voda je bila previsoka, a kad je on provirio, vodostaj je bio idealan, i mi smo tada kretali s prihranjivanjem i ribolovom.
Blagi porast vodostaja u jesen je idealan za ribolov
 
Zakon jame
Zavoji su mjesta gdje rijeke okreću pod raznim kutovima i svojom strujom dube obalu. 
Šarani jednostavno obožavaju takva mjesta, i možete se kladiti u što god hoćete kako ih blizu takovih mjesta možete naći tokom čitave godine. 
Obično se hrane u jačoj struji, na izlazu iz jame, dok se odmaraju u mirnijim dijelovima, naročito ako je negdje u blizini kakav veći lom, potopljena krošnja drveta ili nekad samo velika stara potonula debla, ili panjevi na dnu.
Šarani na takvim mjestima vole zimovati, pogotovo ako su to ujedno i najdublji dijelovi rijeke. 
Tada ih vodostaj neće puno smetati, i samo velika kolebanja u smislu rasta preko nekoliko metara natjerati će ih da se povlače u mirnije dijelove. 
Manje promjene vodostaja, koristiti će tako da se samo pomalo pomiču po «jami», prilagođavajući se novonastaloj situaciji na vodi, i tražeći onu idealnu zimsku kombinaciju (zaklon i dubina).
Ribolov na našim rijekama je poseban izazov za one najupornije ribolovce kojima kapitalna riba baš i nije uvijek glavni motiv. 
Ako uživate u miru i tišini na vodi, volite divljinu i spremni ste za nadmudrivanje s «vodenim lisicama», otputite se već ove godine na jednu od naših rijeka. Ako tamo ne uspijete od prve uloviti šarana, budite uporni, i s vremenom ćete shvatiti kako lov sarana na rijeci nije uvijek lagan, ali i da rijeke uvijek nagrađuju upornost. 
Ja nisam sklon raditi podjele među šaranima, jer su kako god izgledali i gdje god živjeli, meni oni vrlo draga i zanimljiva stvorenja. Ali svaki ulovljeni riječni šaran, a pogotovo kad vam pođe za rukom uloviti nekoliko ovih lijepih riba, poseban je ribički doživljaj koji se dugo pamti. Ako šarani ne grizu, dobar odmor na svježem zraku, okus avanture, te mir i tišina rijeke na većini naših tekućih voda još uvijek će vam, gotovo sigurno, biti zagarantirani.
 
(Nastavlja se)
Za: ribolovacki.blogspot.com
Autor: Krešimir Kuri